Povijest Gradske knjižnice Subotica

Gradsku knjižnicu u Subotici osnovao je profesor gimnazije, pisac jedine monografije Subotice, István Ivanyi, 1890. godine kada je donesen Statut knjižnice. Godine 1894. naziv se mijenja u Subotičku javnu knjižnicu i muzej, predsjednik je Zsigmond Farkas, a prvi knjižničar György Bibó Bige. Međutim, Subotica je i prije imala knjižnicu npr. Franjevački samostan, Nacionalna kasina i Gimnazija imale su svoje zbirke. Čak su u razdoblju Bachove ere postojali pokušaji osnutka knjižnice. János Török je od 1857. godine slao primjerke svoga časopisa kao osnovu za gradsku knjižnicu u Subotici. Knjige su se mogle posuđivati iz Gradske knjižare.

Ivanyi je 1875. došao u Suboticu i postao je knjižničar Nacionalne kasine i vijećnik. U svom sjećanju piše da je naslijedio knjižnicu koja se sastojala od jedne zastakljene vitrine kojoj je jedva našao ključ. Ovu neznatnu zbirku je uvećao kupnjom, a tiskao je i katalog knjiga. Uskoro je knjižnica postala popularna među sugrađanima. Kada mu je vid oslabio, 1895. je dao ostavku i od Kasine je dobio priznanje i zahvalnicu.

Ministarstvo je 1892. godine prihvatilo Statut knjižnice iz 1890. godine. Tada je Društvo za javnu knjižnicu brojalo 200 članova. Predsjednik Društva je bio dr. György Guln, potpredsjednik je bio dr. Izidor Milkó, a među članovima su bili István Ivanyi, Jószef Brenner, Lazar Mamužić, Mátyás Haverda i Ödön Gohl. Ödön Gohl je knjižnici darovao i svoju numizmatičku zbirku. Nabava se, dakle, nije svela na knjige, nego je obuhvaćala i starinu i povijesna dokumenta.

Društvo za javnu knjižnicu i muzej je koristilo svaku priliku za bogaćenje svog fonda te je tako kupilo knjižnicu Pála Jámbora i pribavilo knjižnicu Izidora Milka. U ovoj knjižnici je bilo 58 djela izdanih između 1513. i 1592. godine, 91 djelo iz XVII. stoljeća i 207 iz razdoblja od XVIII. do XIX. stoljeća.

Knjižnica koja se nalazila u zgradi suda je 1894. godine postala otvorena za građane. Kada se na prekretnici XIX. i XX. stoljeća Gimnazija preselila u novu zgradu, knjižnica je od nje naslijedila nešto namještaja.

Godine 1903. knjižnica je imala 3.000 djela u 5.000 tomova i upošljavala je dva knjižničara. Prilike su bile zaprepašćujuće. Ivanyi piše o tomu da su knjige bile skučene u tri prostorije, od kojih je samo jedna soba imala prozor. Do poboljšanja uvjeta za rad je došlo kada se knjižnica preselila u zgradu današnje Muzičke škole.

Država je 1906. godine prestala s potporom knjižnice i zbirka je dospjela na brigu gradske administracije, zatim u ruke uprave Muške gimnazije.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Gusztáv Toncs, gimnazijski profesor, ponovno je definirao zadaću knjižnice. Zalagao se za kategorizaciju i katalogizaciju knjiga prema autorima i prema struci, za otvorenje ogranaka u dijelovima grada i zasnovao je zavičajnu zbirku koja je sadržala izdanja vezana uz grad i okolicu. Gradsko vijeće je prihvatilo ove inicijative, međutim, ratne prilike nisu dopustile da se ovo i ostvari.

Društvo za javnu knjižnicu i muzej je između dva rata dobilo mjesto u Muzičkoj školi (1908.-1932., 1943.-1954.), na Pravnom fakultetu u današnjoj Kemijsko-tehnološkoj srednjoj školi (1932.-1938.) i u zgradi Dječjeg kazališta (1938.-1943.). Nakon završetka rata ponovno su evidentirali i inventirali knjižničnu građu. Najvažnija zadaća u tim prilikama je bila nabava srpskih knjiga. Fond je prije rata brojao 42.000 tomova i sadržao je raznoliku literaturu, od znanstvene do šunda. Nakon rata ovaj broj se prepolovio. Listopada 1944. godine inventirano je 22.000 knjiga. Tada je i Nacionalna kasina darivala knjižnici svojih 9.000 knjiga.

Društvo za javnu knjižnicu i muzej ponovno je počelo s radom 16. veljače 1945. godine. Tadašnji ravnatelj je bio Blaško Vojnić Hajduk koji je savjesnim radom dobavio, odnosno, vratio od građanstva puno izgubljenih knjiga. On je zaslužan za obogaćenje fonda zbirkom Vince Zomborčevića i 500 dediciranih djela vojvođanskih autora iz zbirke Izidora Milka.

Izdvajanjem muzejske zbirke 1948. godine osnovan je Gradski muzej i od tada se knjižnica naziva Gradska biblioteka. Ove dvije institucije su u daljnjem samostalno obavljale svoju djelatnost.

Razvitak velikih dohvata uslijedio je 50-ih godina, fond se bogatio godišnje s 5.000-11.000 tomova. Godine 1953. izdvojena je dječja i omladinska literatura i osnovan Dječji odjel. Godine 1954. otvoreni su prvi ogranci u prigrađu i u obližnjim selima. Između 1954. i 1964. je otvoren ogranak na Paliću, u Bačkim Vinogradima, Tavankutu, Bikovu, Starom Žedniku, Maloj Bosni, Đurđinu, Aleksandrovu, u KUD-u Népkör i u Bolnici. Od ovih je danas ostalo oko polovica (u Bačkim Vinogradima, na Paliću, u Tavankutu, Starom Žedniku, Novom Žedniku i u Aleksandrovu), a otvoreni su ogranci u drugim mjestima.

Godine 1953. knjižnica se useljava u zgradu Nacionalne kasine, koju je projektirao Ferenc Raichl, gdje se i danas nalazi.

Godine 1961. fond knjižnice se razvrstava u sedam cjelina:

• stare i rijetke knjige, znanstvene knjige
• periodika
• dječje knjige
• literatura za mladež
• posudbeni odjel
• kurioziteti
• zbirka starih znanstvenih knjiga

Knjižnica u to vrijeme vodi posebnu skrb o nabavi što je doprinijelo da je izrasla zgradu od 1000 m². Problem s prostorom je riješеn dogradnjom polukatova na postojeći kat. U ovo doba je knjižnica doživjela svoj procvat i bila je treća po veličini u bivšoj Jugoslaviji. Knjižnični djelatnici nazočili su raznim znanstvenim konferencijama.

Poslovanje knjižnice 90-tih godina svodi se na pusti opstanak, tek nakon prekretnice u XXI. stoljeću počinje izlaziti iz krize. Tijekom prvog desetljeća XXI. stoljeća, knjižnica je uspjela izgraditi računalnu mrežu, pristupila je katalogizacijskoj mreži COBISS, nabavila elektroničke publikacije, objavila je Vodič kroz knjižnicu, oličeno je prizemlje zgrade. Rekonstruiran je krov i oličena čitaonica 2013. godine.

U višejezičnoj sredini i knjižnica posluje na tri jezika: srpskom, mađarskom i hrvatskom jeziku. Osnivač i financijer knjižnice je Grad. Osim toga, financira se i od strane Ministarstva kulture Republike Srbije, Pokrajinskog tajništva za kulturu, preko fondacija i privatnih osoba. Fond danas ima oko 300.000 knjiga.

Osim osnovne djelatnosti, knjižnica je organizator književnih i drugih kulturnih manifestacija s ciljem populariziranja čitanja i knjige. Najvažnije manifestacije posvećene su velikanima rođenim u Subotici: Dani Dezsőa Kosztolányija, Književni KIŠobran posvećen Danilu Kišu i Dani Balinta Vujkova. U Maloj galeriji se održavaju izložbe, kao što je Proljetna izložba. Gradska knjižnica Subotica redovito obilježava Dan knjižnice 13. listopada. Ove godine slavi 125 godina postojanja.