Preporučamo

     Ivana Simić Bodrožić u zbirci kratkih priča 100% pamuk rastavlja mentalne sklopove žena različitih dobi, statusa, podrijetla čime laserski zasijeca u žensko svakodnevlje, u samu srž rodne problematike. U viziru su joj nečije kćeri, majke i bake; tim multigeneracijskim presjekom autorica artikulira fenomen perpetuiranja pokoljenjima nasljeđivanih obrazaca nesreće.

    Kroz petnaest intimističkih priča izloženih iz ženske vizure prelamaju se različiti vidovi i stupnjevi oštećenosti, raznolika iskustva rodne nepravde i nasilja, ne nužno fizičkog, no zato suptilnijeg mentalnog i emocionalnog zlostavljanja zanemarivanjem, patroniziranjem, predrasudama i to unutar vlastite obitelji, u susjedstvu, kod ginekologa, na radnome mjestu, u samoposluzi. Ivanine protagonistice su, neovisno o miljeu kojemu pripadaju, svaka u svome mikro-kontekstu, očuđujuće osobnosti: kritički promišljaju, grebu po površini, zadižu i gužvaju celofane, razgrću slojeve. Riječ je o (anti)junakinjama, neuklopljenim u zadatosti malograđanskih šablona, koje nalazimo u transformativnom razdoblju samoosvješćivanja, preispitivanja vlastitih modela življenja, davnašnjih izbora ili nametnutih, fatalistički prihvaćenih shema. Pad na stepenicama, izlazak bez gaćica, posjet groblju ili prijateljima, planinarenje s majkom, roditeljski sastanak u vrtiću… svakodnevne su situacije kojima autorica apostrofira osobne, obiteljske ili generalno međuljudske konflikte.

     Ako je s romanom Hotel Zagorje i bilo mjesta sumnjama, Ivana Simić Bodrožić ovom kratkopričaškom zbirkom dokazala se kao suverena, vješta i zrela pripovjedačica koja posjeduje zavidnu sposobnost da pojedinosti banalne svakodnevice izoštri i razradi. Piše inteligentno, empatično i duhovito, priče su to nepretenciozne i prirodne, ponekad meke, ponegdje hrapave, baš poput pamuka. 100% pamuk proza je za promišljanje, identifikaciju, iscjeljenje i stopostotni užitak.