Preporučamo

Roman otvara situacija u kojoj preplašena Lucija traži brata koji je nestao iz kuće, usred oluje praćene velikom grmljavinom. Našla ga je na rubu ceste, mokrog i promrzlog, bio je krenuo pronaći mamu koja mu nedostaje. Zebnja koja se Luciji tada uvukla u srce i „širila po tijelu kao bockavo inje“ ostat će zauvijek zapamćena.

Dok majka radi sezonski posao sobarice u Poreču, koji je prihvatila nakon što je ostala bez posla promotorice u propaloj izdavačkoj kući, otac u dalekoj bavarskoj prijestolnici Münchenu, radom u tamošnjoj slavnoj automobilskoj tvornici, pokušava popraviti kućni budžet. O Luciji i njezinu jedanaestogodišnjem bratu Janku brine baka Višnja. Svi zajedno puni su snova o svijetloj budućnosti, zbog koje se isplati izdržati malo teških i usamljenih dana. Svima je sreća slika vlastite obitelji na okupu.

Luciju muče i ljubavni problemi, kako i dolikuje završenoj osmoškolki. Odnos žene i muškarca nešto je o čemu malo zna, ali zato često razgovara s prijateljicom Petrom, koja će unijeti i tračak sumnje u ljubavne, odnosno preljubničke i komplicirane, veze odraslih. Tako će Lucija sa strahom pomisliti kako je otac možda baš zato ne poziva u Bavarsku, iako ona tjednima spremno čeka poziv. Njezino iskustvo s dječacima koje upoznaje na jezeru, osobito s jednim Jakovom, polako će u njoj probuditi osjećaje iščekivanja i zaljubljenosti.

Romani Jasminke Tihi-Stepanić ne nude način da se pomoću njih ogradite od svijeta, ne oblikuju se tako. Upravo suprotno. Oni vas pokušavaju naučiti kako svijet razumjeti i s njime se povezati. I ovaj je tako zamišljen. Može vam ponuditi odgovor. I utjehu. Nema krivih.

Patricia Marušić